Vidim tamo na stranici clanak iz Metroa (http://www.prvic-luka.com/slike/novine/vapor_metro.jpg), od 27.10.2006., "Tijat" i "Ilok" za rezaliste.
Pa kaze: "Isluzeni brodovi Jadrolinije ... s prosjecnom starosti od cak 26.5 godina ... ocito je vrijeme da ruzinavi "Tijat" i "Ilok" zavrse u rezalistu, a zamijene ih novi brodovi..."
Dobro, vec se dugo prica o tome da je nas vapor star i bolestan, pisalo se vec o tome i po novinama, ali nikad ovako slampavo i bezdusno. Znamo mi da se on jadan par puta godisnje pokvari nasred mora pa nekako jedva dosepesa do Vodica s pola motora, i da na teskom moru tesko manevrira, ali sve je to nas "Ohrid". Ili "Tijat", ako hocete, samo sto brodovi ne vole da im se mijenjaju imena. Kad su mu napisali "Tijat", prva stvar se pokvario, naravno. I naravno da nisu shvatili da je to zato, nego su mu rekli da je stara karampana...
Iz ovog bezlicnog novinskog clanka vidi se samo jedno - da autor nema pojma o kakvim brodovima pise. U njegovoj masti taj "isluzeni i ruzinavi" "Tijat" nikad nije bio prekooceanski brod, luksuzna jahta, "Enterprise"; nikad taj novinar nije jurio punih ruku prtljage preko sibenske rive u 9:28 da mu ne pobjegne vapor; nikad nije uteturao u njega sav pospan i na brzinu pisao zadacu vozeci se kroz Kanal; nikad nije zgrabio onaj konop kojim je vezan brk i vukao se za vaporom u ljetno popodne, dok mu mornar s palube psuje sve po spisku i zalijeva ga vodom iz sica...
Oh da, on se marljivo opskrbio podatkom da je prosjecna starost naseg "Ohrida" cak 26.5 godina, ali nikad nije vidio na samom vaporu zavidanu onu zelenu plocicu na kojoj lijepo pise godina izgradnje: 1955.
Punu 51 godinu taj je vapor najcvrsca veza otoka s kopnom, onaj koji vozi djake u skolu, radnike na posao, bodulice na pijacu u Sibenik. Donosi nam kruh, mlijeko, novine, postu. Svi idu ujutro u 10:15 pred vapor vidjeti da li je familija sretno stigla, jel' im dosao paket, sto je doslo u ducan. Svi koji su ga docekivali na rivi poznaju onaj posebni zvuk njegovog motora, njegovu malu bijelu siluetu prepoznali bi na ne znam kojoj udaljenosti.
"Ilok" je veci i tisi, mozda i malo brzi. "Ohrid" je manji, ali ljepsih proporcija; motor mu je glasan, cujes ga katkad jos dok zaobilazi Donju bandu, puno prije nego sto se pokaze u Boku... A kad dolazi iz Sibenika, onda izroni sasvim mali tamo iza Lupca; ako je jugo, ljulja se, jadan, nikad ne znas hoce li uspjet pristat ili da trcis u Sepurinu...
Svasta je nas vapor dozivio u svojih 50-ak godina - izmjenile su se posade, putnici, vec treca-cetvrta generacija. Vozio je u svako doba i po svakom vremenu i nevremenu; svaki dan je vozio i u ratu, i tada bio prakticki jedina veza malih otoka s ranjenim kopnom, sidrio se kojekuda da prezivi do jutra. I dobio je Plavu vrpcu tada, taj ruzinavi brod za rezaliste, ali kome je to sad vise bitno...
I tako, doslo je vrijeme da neki novi, brzi brod zamijeni nas vapor? Isto kao sto je doslo vrijeme da beton zamijeni kamen, turisti stanovnike, skuteri kupace? Jos malo pa cemo i maslinovo ulje uvoziti iz Kine, i za to je valjda doslo vrijeme. Brze je, znate, puno brze nego sadit, kopat, gulit travu, trgat, nosit u makinu... Brze i lakse, kao i novi brodovi. Doslo je vrijeme da sve padne s neba, brzo i jeftino. A vapor je prijevozno sredstvo, i pogotovo mora bit brz i nov. Po mogucnosti od plastike, tako kad ga jugo prvi put tresne o rivu, da odma mozemo kupit jos brzi i noviji...
Vapor nam je pregazilo vrijeme, trosi puno, ruzina ga grize. Treba ga poslat u rezaliste. Jer glupo je to renovirat kad se netko moze tako lijepo obogatit na zamjeni naseg "Ohrida", "Ozlja" i "Iloka" krasnim novim hidrogliserima kineske proizvodnje. "Chongqing", "Hangzhou", "Xian". Jedva cekam.
(http://www.moj-album.com/slike/2175574/emHMjTZLFug4uPSB.jpg)
Sibenski list, 29. 08. 2009.
TIJAT - Jedan od veterana uzobalne plovidbe 'Jadrolinije'
Vremesni starci i dalje bodulima na usluzi
Gradjeni su kao 'trojke' 1955. i 1957.; neki su izrezani, neki prodani,
a jos ih je nekoliko u plavoj brazdi pod novim imenima, uvijek pouzdani
Ako bismo proveli anketu medju mjestanima otoka Zlarina i Prvica, tesko bi se itko tko vec dobrano nije zagazio u osmo desetljece zivota mogao prisjetiti vremena prije no sto su tu zaplovili brodovi 'Jadrolinije' gradjeni sredinom pedesetih godina proslog stoljeca. Nakon dovrsenja 'Marina Drzica', 'Ivana Gundulica', 'Preka' i 'Kali', okoncala se era drvenih putnickih brodova i u sluzbu su usli oni celicni. Od njih su na nasem podrucju najvise plovila tri jednaka broda gradjena 1955. godine u Splitu. Bile su to tamosnje novogradnje br. 126 - 'Karlovac', br. 127 - 'Valjevo' te 128 pod imenom 'Ohrid'. Potonji je i prvi predan u eksploataciju, bilo je to u svibnju 1955. Iduci mjesec slijedio 'Karlovac', a vec pocetkom srpnja bio je predan i zadnji od blizanaca, 'Valjevo'. Jos jedna trojka, samo iz pulskog 'Uljanika', izgradjena je za 'Jadroliniju' od travnja do kolovoza 1957. godine, bili su to 'Takovo', 'Trogir' i 'Tuzla'.
Preuzeli lokalne pruge
Ovi brodovi su najprije bili angazirani na duzobalnim linijama, a nakon sto je Jadranska magistrala dovrsena u potpunosti, oni su preuzeli lokalne pruge. 'Trogir' je plovio do 1995. i raspreme, a 2002. je konacno izrezan, dok je 'Takovo' promijenilo ime u 'Ilok' i pod njim ostalo u sjecanju mnogih nasih bodula koji su na njemu putovali, najcesce do Kaprija i Zirja. No, u proljece 2007., nakon dovrsenja trajektnog pristanista u Kapriju, na ovoj liniji je ostao voziti samo trajekt, a 'Ilok' je otisao, prvo u raspremu na otoku Cresu, a nakon sto su sa njega skinuti svi bitniju dijelovi, prodan je privatniku koji ce odluciti o daljnjoj sudbini broda. 'Tuzla' plovi i dalje, samo kao 'Premuda', i vrlo se rijetko pojavljuje na sibenskom podrucju, i to da bi odmijenila brod u remontu.
Da se vratimo prvotnoj trojci, koja je ovdje ostavila dublji pecat, a i bila je sudionikom raznih zgoda i nezgoda, primjerice nasukavanja u magli na Martinskoj i udara u sibensku obalu. 'Karlovac' je, nakon puna cetiri desetljeca pod Rijecanima, prodan u Krilo Jesenice, danas plovi pod imenom 'Emanuel' kao turisticki brod; te i dalje svraca u Sibenik, odnosno Skradin.
'Ohrid' i 'Valjevo' su odmah nakon agresije na Hrvatsku pomocu malo piture postali 'Hrid' i 'Val', da bi se netko sjetio da Makedonija nije u ratu s Hrvatskom, te je 'Ohridu' vraceno ime pod kojim je plovio jos sest godina prije nego sto je posto danasnji dobro poznati 'Tijat'. 'Valjevo' je, pak, promptno preimenovano u 'Ozalj' i pod tim imenom najcesce plovi u rijeckom okruzju. Ovdje je ostao, dakle, 'Tijat' sa pune 54 godine po krmi i malo sanse da brzo dobije nasljednika na pruzi za Zlarin i Prvic.
Navale turista
Dodatni problem je cinjenica da je ovaj brod, duzine 37.6 metara i kapaciteta od maksimalno 300 putnika ljeti zasigurno najopterecenije 'Jadrolinijino' plovilo, jer je osim cinjenice da prometuje po 17 sati dnevno, izlozen navalama gomile stranih turista koji koriste mogucnost da za male novce oplove sibensku rivijeru, a takodjer tu je velika kolicina robe koju treba utovariti odnosno istovariti, sto ozbiljno ugrozava vozni red. Normalno, sve to se dogadja uglavnom tijekom srpnja i kolovoza, ali logicno se zapitati cemu otpis 'Iloka', koji je od 'Tijata' duzi tek 7 metara, ali kapacitet putnika mu je bio nedostiznih 450? Da ne spominjemo vjecna gundjanja ovdasnjih bodula da ih voze najstariji brodovi, osim 'Tijata', tu je sada i 'Krcanka', gradjena jos u srpnju 1970. u Kraljevici.
Milko Kronja
(http://i245.photobucket.com/albums/gg43/ana_wendy/Tijat.jpg)