Vidim tamo na stranici
clanak iz Metroa, od 27.10.2006.,
"Tijat" i "Ilok" za rezaliste.
Pa kaze: "Isluzeni brodovi Jadrolinije ... s prosjecnom starosti od cak 26.5 godina ... ocito je vrijeme da ruzinavi "Tijat" i "Ilok" zavrse u rezalistu, a zamijene ih novi brodovi..."
Dobro, vec se dugo prica o tome da je nas vapor star i bolestan, pisalo se vec o tome i po novinama, ali nikad ovako slampavo i bezdusno. Znamo mi da se on jadan par puta godisnje pokvari nasred mora pa nekako jedva dosepesa do Vodica s pola motora, i da na teskom moru tesko manevrira, ali sve je to nas "Ohrid". Ili "Tijat", ako hocete, samo sto brodovi ne vole da im se mijenjaju imena. Kad su mu napisali "Tijat", prva stvar se pokvario, naravno. I naravno da nisu shvatili da je to zato, nego su mu rekli da je stara karampana...
Iz ovog bezlicnog novinskog clanka vidi se samo jedno - da autor nema pojma o kakvim brodovima pise. U njegovoj masti taj "isluzeni i ruzinavi" "Tijat" nikad nije bio prekooceanski brod, luksuzna jahta, "Enterprise"; nikad taj novinar nije jurio punih ruku prtljage preko sibenske rive u 9:28 da mu ne pobjegne vapor; nikad nije uteturao u njega sav pospan i na brzinu pisao zadacu vozeci se kroz Kanal; nikad nije zgrabio onaj konop kojim je vezan brk i vukao se za vaporom u ljetno popodne, dok mu mornar s palube psuje sve po spisku i zalijeva ga vodom iz sica...
Oh da, on se marljivo opskrbio podatkom da je prosjecna starost naseg "Ohrida"
cak 26.5 godina, ali nikad nije vidio na samom vaporu zavidanu onu zelenu plocicu na kojoj lijepo pise godina izgradnje: 1955.
Punu 51 godinu taj je vapor najcvrsca veza otoka s kopnom, onaj koji vozi djake u skolu, radnike na posao, bodulice na pijacu u Sibenik. Donosi nam kruh, mlijeko, novine, postu. Svi idu ujutro u 10:15 pred vapor vidjeti da li je familija sretno stigla, jel' im dosao paket, sto je doslo u ducan. Svi koji su ga docekivali na rivi poznaju onaj posebni zvuk njegovog motora, njegovu malu bijelu siluetu prepoznali bi na ne znam kojoj udaljenosti.
"Ilok" je veci i tisi, mozda i malo brzi. "Ohrid" je manji, ali ljepsih proporcija; motor mu je glasan, cujes ga katkad jos dok zaobilazi Donju bandu, puno prije nego sto se pokaze u Boku... A kad dolazi iz Sibenika, onda izroni sasvim mali tamo iza Lupca; ako je jugo, ljulja se, jadan, nikad ne znas hoce li uspjet pristat ili da trcis u Sepurinu...
Svasta je nas vapor dozivio u svojih 50-ak godina - izmjenile su se posade, putnici, vec treca-cetvrta generacija. Vozio je u svako doba i po svakom vremenu i nevremenu; svaki dan je vozio i u ratu, i tada bio prakticki jedina veza malih otoka s ranjenim kopnom, sidrio se kojekuda da prezivi do jutra. I dobio je Plavu vrpcu tada, taj ruzinavi brod za rezaliste, ali kome je to sad vise bitno...
I tako, doslo je vrijeme da neki novi, brzi brod zamijeni nas vapor? Isto kao sto je doslo vrijeme da beton zamijeni kamen, turisti stanovnike, skuteri kupace? Jos malo pa cemo i maslinovo ulje uvoziti iz Kine, i za to je valjda doslo vrijeme. Brze je, znate, puno brze nego sadit, kopat, gulit travu, trgat, nosit u makinu... Brze i lakse, kao i novi brodovi. Doslo je vrijeme da sve padne s neba, brzo i jeftino. A vapor je prijevozno sredstvo, i pogotovo mora bit brz i nov. Po mogucnosti od plastike, tako kad ga jugo prvi put tresne o rivu, da odma mozemo kupit jos brzi i noviji...
Vapor nam je pregazilo vrijeme, trosi puno, ruzina ga grize. Treba ga poslat u rezaliste. Jer glupo je to renovirat kad se netko moze tako lijepo obogatit na zamjeni naseg "Ohrida", "Ozlja" i "Iloka" krasnim novim hidrogliserima kineske proizvodnje. "Chongqing", "Hangzhou", "Xian". Jedva cekam.