-
Benediktinci
- Samostan Gospe od Milosti
- Crkva sv. Marije
-
Crkva Gospina porođenja
- Pučanstvo
Naziv dolazi od Prvica ili Prvina,
proljetnog Boga ili Boga vršidbe starih poganskih Hrvata. Čini se, da su u davno doba
pustinjaci boravili na Prviću.
Benediktinci.
Splitski nadbiskup g. 1267. kaznio je opata sv. Marije "de Insula", jer nije
držao postove svoga benediktinskog reda i jer je živio sam bez drugih redovnika. Ivan
Lučić kaže, da je postojao samostan sv. Marije "na otoku". Drugih vijesti od
starine nema. Istina, još 15.12.1727. naziva se "s. Maria dell' isola" crkva u
Prviću Luci, ali podatak Lučića možda se odnosi na Žirje. P. Kaer kaže, da se na
današnjem grobištu sv. Roka u Prviću našlo ulomaka pleterne ornamentike, pa
zaključuje, da su ondje bili benediktinci. Mještani pričaju, da je neki samostan bio na
drugoj strani njihove luke, koju zovu Donja Banda, gdje su tragovi nekih zgrada. Drugi
kažu, da zidine na Pomirišću pripadaju davnom benediktinskom samostanu, a da je o.
Anđeo Buratović našao dokument u Rimu o njemu iz 10. stoljeća.
Samostan Gospe od Milosti (s. Maria
Gratiarum). Trećoretci sv. Frane glagoljaši nastanili su se u Luci g. 1461. Oko toga su
nastojali njihova braća fra Mihovio Grevi i fra Frane iz zadarske okolice. Dr. Ambroz
Mihetić i O. Stjepan Tavilić konventualac tražili su 1461. u ime šibenske općine od
grad. kneza Aleks. Marcella zemljište za crkvu i samostan III. reda u Prviću. Mletački
je dužd načelno pristao 5. 6. 1461. Ponovno pristupiše 28. 4. 1463. pred grad. knezom
Ljudevitom Baffom Dr. A. Mihetić, o. Stjepan Tavilić i njegov brat Šimun u ime općine
te Ivan Mlednić, Grgur Ciprijančić, Jere Šižgorić i Petar Tolimerić kao suci Vel.
Dvora s molbom, da se odredi svo zemljište i razgleda položaj. Za samostan je doznačen
krševit prostor u uvali sv. Marije, gdje je bio zacrtan križ u živcu kamena do neke
stare gomile i dalje do križa u živicu uz more. Taj se položaj zvao u ono doba Kamik.
Kod predaje zemljišta za samostanske potrebe bio je prisutan provincijal fra Ivan iz
Trsta, Dr. A. Mihetić i fizičar Antun de Spilinberg te drugi franjevci. Prvi je kamen
novog samostana već postavio fra Franjo 1.6.1461., ovlašten od kaptola lateranske
bazilike. Lateranski je zbor primio samostan u Prviću pod svoju zaštitu i podijelio
oproste 21.5.1463. Trećoretci u prvašnje doba zovu se "pustinjaci", a tako i
naš samostan. Na 8.2.1490. lektor Blaž, starješina pustinjaka dalmatinske provincije
(lector et caput heremitarum provintiae Dalmatiae) i majstor Petar p. Rade klesar iz
Trogira čine pogodbu za neku malu zgradu u Prviću.
Samostan je više puta pregradivan, pogotovo
iza požara noću 1.12.1884., kad je potpuno izgorio. Nažalost su propali i razni spisi
pisani glagoljicom, kao i neke župske matice. Izgorio je i onaj dio samostana, gdje je
nekada bila kuća dobrotvora Melkiora Tavilića. Samostansku je knjižnicu uredio o. Ante
Nižić g. 1907. (oko 800 primjeraka).
Na nekom dovratku samostana stoji: CLAVSVRA
1537., a na drugom zagonetno: M. D. X. X. M.
Zanimljiv je kratak boravak drugih redovnika
i redovnica u Prviću. Bosanski franjevci (fratres de observantia vicariatus Bosnae)
bježeći pred Turcima i napuštajući svoje samostane dozvolom patrona Prvića bijahu se
ondje privremeno zaklonili. Ali u veljači 1463. pređoše na Visovac, jer su trećoretci
u Luci podigli svoj samostan. U doba velikog napadaja Turaka na Šibenik g. 1647., biskup
je dozvolio, da šibenske benediktinke sv Lucije pređu u prvićki samostan, odakle su
redovnici prešli u grad, da ga "molitvom i rukama brane od neprijatelja". Ali
narod i danas priča, da su koludrice bile u prvićkoj Trstenici, gdje su zidovi u
ruševinama.
Zadnji od roda bl. Nikole Tavelića ili
Tavilića bio je Melkior, eksaminator šiben. Vel. Dvora, koji je umro od kuge na
otočiću Lupcu pred Prvićem. Učinio je oporuku 12.6.1649. (Njezin je dio prepisan u
Arhivalnoj knjizi u Luci str. 38-40.). Melkior ostavlja karmelitancima sve zemlje u
Prviću, osim Doca (koji je otprije bio u vlasništvu plemića Dominosa) uz dužnost, da u
Luci podignu kroz dvije godine svoj novi samostan za tri redovnika dobra i uzorna
ponašanja, koji će svaki dan zauvijek govoriti tri mise za razne članove obitelji
Tavelića i njihove dobročince. Ako pak oni ne bi vršili ovu oporuku, sve zemlje (kaže
Melkior) imaju pripasti fratrima provincije sv. Jeronima, koji će dnevno govoriti pet
misa na njegovu odluku, te svaki dan mrtvački oficij za nj i njegove mrtve. Suviše novi
fratri imaju podignuti crkvu u čast Triju Kralja ondje gdje je njegova kuća u Prviću.
Melkior hoće, da se zemlje prodadu kad svrši kuga i dobiveni novac od oko 4000 dukata
stavi na kamate u korist karmelićana. Ali su se ovi odrekli te ostavštine u korist
trećoredaca.
Crkva
sv. Marije ili Gospe od Milosti. Počela se graditi kao i samostan g.
1461. Ne zna se točno, koji su joj bili patroni. God. 1773. to pravo ističu nasljednici
obitelji Angeli. Crkva nije odjednom dograđena. Jure naime Skabrnja i Hostoja Mikalović
šibenski zidari obvezuju se 9.1.1479., da će graditi i dovršiti crkvu sv. Marije u
Prviću.
[[ Na 4.6.1640. pristaju trećoretci, da
braća Tetta iz Šibenika podignu u njihovoj crkvi kapelu za obiteljsku grobnicu s
posebnim ulazom.
Oltari. Vel. oltar je od finog
mramora i s vrlo lijepim tabernakulom, koji je sličan onom u šibenskoj varoškoj crkvi.
Slika predstavlja Gospu s Djetićem, sa sv. Franom i sv. Antom Pad. Sa strane su bile
slike sv. Ivana Kr. i sv. Jeronima, možda od Jeronima Santacroce. Mjesto tih slika g.
1905. postavljeni su likovi sv. Ćirila i Metoda. - Matija Alegin p. Nikole iz Tribunja
ostavila je 100 dukata i drugo 23.11.1663., da se učini oltar Sakramenta u crkvi sv.
Marije. Bratovština sv. Sakramenta ima svoje procesije i svetkuje Mladu Nedjelju bar od
1603. - Oltar Gospe od n. Začeća, danas Gospe od Zdravlja, ima lijepu sliku bl. Djevice
s Djetićem. Oltar je postojao g. 1603. Gospina bratovština ima oproste od pape Grgura
XIII.- Oltar duša od čistilišta ima slabu sliku. - Oltar Gospe Ružarice od g. 1885.,
ima staru sliku, kopiju (kako kažu) slike Dolcea. Lijepu srebrenu košulju napravio je
splitski zlatar Botta g. 1900. - Lik sv. Frane blagoslovio je biskup 2.8.1930. Lik Gospe
od Karmela, dobavljen je iz Rima najviše doprinosom Jerke Škalabrin ž. Nikole, koji je
naseljen u Americi, a bio je prisutan svečanom blagoslovu g. 1939.
God. 1677. ukradena su iz crkve dva srebrena
križa. 1737. Gospina bratovština založila je (ne znam za što) sva svoja dobra za 388
lira. God. 1783. crkva je založila svu svoju srebreninu, da se može nabaviti žita za
gladno pučanstvo. Za otkup srebrenine jamčile su kućne starješine.
Grobnice u crkvi. Andrija, sin
majstora Frane (Checco di Padova) koji je radio u šiben. katedrali, i majstor Juraj
Hrepelić obvezuju se 8.10.1550., da će dovesti u Prvić za gvardijana deset ploča.
Ploče su valjda bile grobnice. ]]
U crkvi je pokopan slavni Faust
Vrančić po svojoj želji. Natpis (danas skoro nečitljiv) glasi: Faustus Varantius
- Ep.us Chanadiensis - Novarum Praedicamentorum Et Novarum - Machinarum Ae Fragmentorum -
Historiae Illyricae Ae Sarmatiae - Collector - An. Dom. MDCXVII. Faust je umro u Mlecima
20.1.1617. Njegova ostavština u korist odgoja mladeži, puka i svećenstva nije se mogla
izvršiti. Kod obitelji Draganića Vrančića u Šepurinama postoji njegov portret od g.
1605. nepoznatog slikara. Nažalost nije ostala kutija u Faustovu grobu. Oko g. 1860. neki
su provalili noću u crkvu i odnijeli je misleći da je tu blago zakopano. Bile su samo
tiskane i netiskane stvari Vrančića, koje su se razletjele po selu.
Crkva
Gospina porođenja u polju. U nekom izvješću od g. 1603. kaže se, da
ju je podigla šiben. obitelj Androsović. Ali nije postojala u Šibeniku obitelj
Androsović nego Ambrozović, od koje Petar živi g. 1497., Juraj 1539., a Ivan Kr. je
pokopan 23.2.1625. Da je crkva bila Ambrozovića, svjedoči i pučanstvo, jer je zove
"Ambrozovom". Šematizam šibenske biskupije od g. 1877. kaže, da je crkva bila
proširena, pa ju je blagoslovio biskup A. J. Fosco 19.7.1876. Zapravo je na crkvi urezana
1878. godina restauriranja. Ispod zvonika na preslicu stoji natpis: Sva lipa si Divice
Mario i trohe u tebi istočne nije. Na dovratku s pobočne strane natpis je: Nativitas B.
M. V. S. U crkvi je jedan oltar, a pred njom je bunar, dobro ograđen.
Župa. U Luci je povjerena
trećoretcima glagoljašima župska služba g. 1557., kad im je biskup dozvolio, da nose
sv. popudbinu po svemu otoku Prviću i Kaprijama, ali je formalno župa u Luci od g. 1602.
Prvićani plaćaju od 1603. župniku 30 solda na glavu. Da prežive i drugi fratri, išli
su u prošnju po raznim mjestima. Sve dok nije ustanovljena samostalna kapelanija u
Šepurinama, vršili su ondje fratri službu. Bilo je mnogo borbe, dok su se dva sela
rastavila, iako su Šepurinjani većinom nastali od Lučana.
Pučanstvo.
Luka ima g. 1603. 16 dimova i 150 čeljadi; g. 1667. oko 66 kuća; g. 1770. 140
obitelji (u samostanu je 12 osoba); g. 1775. 157 obitelji sa 971 osobom (God. 1806.
najveća je obitelj Mate Kursaro od 33 člana.); g. 1836. 124 obitelji; g. 1845. 787
duša; g. 1828. 202 kuće i 1256 čeljadi i g. 1939. 965 duša u selu, a 330 po svijetu.
Neke su obitelji promijenile prezime, pa su nastali novi nadimci. Postoji: Martin
Jurinović reč. Čakan (Chiacan, današnji Čače?) 1503. Jakov Raljenović reč. Skroza
1562., Šimun Vladić reč. Škalabrin 1668., Ante Šantić reč. Jurlinov 1677., Mate
Rodin reč. Štampalia 1738., Juraj Zalatović (Zlatović?) reč. Bumbak 1740., Miho
Vušković reč. Štampalija 1790., Andrija Gradiška reč. Mulja 1792.
U doba turskih ratova razne su obitelji iz
Šibenika i njegove okolice prešle u Luku, osobito za rata g. 1647. kad je bila kuga
1649-50. Neke su i kasnije ostale. "Današnje" su obitelji po broju: Afrić 2,
Barin 4, Bodul 3, Bumbak 8, Čače 24, Dobra 3, Frlekin 4, Gradiška 10, Ivičin 3, Jareb
4, Jurlin 4, Lakoš 8, Livić 21, Lučev 42, Parun 8, Rodin 28, Rokić 4, Ružica 2,
Stupin 14, Šandrk 4, Šantić 10, Škalabrin 14, Štampalija 4, Šušnić 5, Vladić 7,
Zafranović 7, Zanze 8. U 19. stoljeću došli su Frlani iz okolice senjske Rijeke kao
bačvari, a sad ih ima 3 kuće. K ovima dodajem još Glomuza, Šestana i Jakovca reč.
Vladića. Seljani se bave ratarstvom, ribarstvom i pomorstvom, a nekad su pravili sol i
prevažali kamenje u grad. God. 1603. fra Šimun Burtinić gvardijan lijepo je pohvalio
seljane pred svojim vizitatorom: "Svakoga blagdana drži se kršćanski nauk, svi se
ljudi ispovijedaju i pričešćuju, suložništva nema, ni krivovjerja, ni bilo kakvih
praznovjerja, svi žive kršćanski." (op. ur., a danas?)
Iz Luke je rodom Šimun Lučev
Venturin Šimunov, šibenski trgovac, koji je poklonio Javnoj Dobrotvornosti kuću i tri
dućana. Njegovim je doprinosom dobrim dijelom bila podignuta ubožnica. Ostavio je
zakladu za mise i molitve u šibenskoj crkvi sv. Ivana i katedrali te pripomoći
siromasima. Umro je u Šibeniku 4.12.1861. u 86. godini.
Juraj Šižgorić kaže g. 1487.:
"Prvić otok naseobina je šibenskih plemića, osobito u doba kuge, kada po gradu
hara. Onamo su vrlo obrađeni vrtlovi, krasni vinogradi, plodne masline i lijepe zgrade
pomoraca."
Ivan Lučić g. 1668. piše, da Prvić ima
vrlo mnogo zaselaka, koje su podigli Šibenčani, kamo često zalaze, da se duhom odmore.
Sav je otok (kaže) zasađen lozama, maslinama i drugim plodonosnim stablima, pa ako tko
želi nauka, nema mu veće udobnosti nego ondje.
Mletačka vlada, šibenska općina i
plemići imali su na Prviću svojih kuća. Narod i danas pamti, gdje su bili dvori
šibenske gospode, npr. ondje gdje je današnja "mirina Jarebova", stan
baštinika Luke Rodina i Milke Batalos, kuća nasljednika Marka Stupina, kuća Ivana i
Dume Stupina reč. Kaleba itd. Dvori Markiora Tavelića bili su uz crkvu i tamo, gdje je
"mirna Tavilića" u vinogradu braće Lakoš. Rokići su imali dvor na Punti.
Bili su dvori Draganića (u Šepurinama još postoje), Divinića, Lučeva Venturina,
Petrisa bilježnika i dr.
U Prviću su imala zemlje šibenska gospoda:
Vrančić, Draganić, Divnić, Šižgorić, Kopešić, Dobrović, Bersatić, Perora,
Arrigoni, Mantelić, Fondra, Rokić, Balić, Casotti, Protti, Tetta, Tavelli, Donzelli,
Fenzi, Soppe-Papalići, Cortellini. Šibenska bratovština sv. Duha imala je 1748. 95 zem.
čestica.
Koliko su gospoda gledali na svoj interes,
vidi se po ovomu. God. 1748. plemići Petar Dobrović, Franjo Draganić-Vrančić i
Danijel Divinić u ime svoje i drugih plemića ustaju proti seljacima, što drže blago na
otoku koje čine štete. Dozvoljavaju im držati volove, mazge i magarce, a od sitnog
blaga samo jednu ovcu.
Prvić ima lijepu luku u Luci i Šepurinama.
Manje su Trstenica i Stupin, a prema Srimi Perora i Drage s mulom Draganić. Na nacrtu
koji se nalazi u samostanu od g. 1729. vidi se da je Prvić imao i svoju kulu na
tri poda prema Srimi. Danas ne postoji. Ne zna se, da je ikada bilo neprijateljskih
napadaja na Prvić. Jedino je poznato, da je srdar Nikola Šižgorić g. 1765. spriječio,
da algerske lađe napadnu Prvić i Zlarin. Prvićani nisu bili pljačkaši po moru, osim
što su se Šibenčani tužili g. 1799., da su opljačkali brodove pod austrijskom
zastavom, od kojih je jedan bio pun brašna za vojnike. Vlada je odredila, da ratni
brodovi unaprijed čuvaju teretne.
U zemljopisnom pogledu B. Z.
Miloević opisao je otoke Prvić, Tijat, Orut, Kakan, Zlarin i Kaprije.
Luka ima svoju školu od g. 1877.,
koja je 1893. postala mješovita. Za nju je selo podiglo lijepu zgradu, kako svjedoči
spomen ploča iznad niše, u kojoj je lik sv. Vjekoslava. Natpis je: "Ova kuća bi
sagrađena slogom puka. Pučka učiona Prvića Luke. Godine 1892. Sveti Vjekoslave, moli
za nas." - Selo ima brzojav od svibnja g. 1912.
Otok Prvić ima mnoštvo brdašca visokih od
13 do 79 m, s kojih se pruža lijepi pogled na uvale, more, otoke i kopno. Selo Šepurine
je drugo mjesto na otoku Prviću. Današnje selo Šepurine zvalo se neprestano i
isključivo Sipurine od g. 1546. 1824. Ipak je sada taj naziv nepoznat i
mještanima. Treba istaknuti, da se u obližnjoj Srimi na kopnu nalaze bunari obilni
vodom, koji se još uvijek zovu Sipurina. Pučanstvo je pak dobrim dijelom iz sela Srime
pobjeglo pred Turcima na Prvić, pa je vjerojatno i naziv Sipurina ponijelo sa sobom.
Inače su neki Lučani prešli u Šepurine i pučanstvo je brzo poraslo kao malo gdje
drugdje.
Iz knjige "Sela Šibenskog
kotara"; fra.Krsto Stošić |