Naslovnica  
Gdje je Prvić?  
O Prviću  
Povijest  
Slike  
Informacije  
Red vožnje  
   
Prijatelji Prvića  
Forum  
Anketa  
   
Mjesni odbor  
Udruga  
   
Smještaj  
Kontakt  
   

 

 
Povijest

 

- Benediktinci
- Samostan Gospe od Milosti
- Crkva sv. Marije
- Crkva Gospina porođenja
- Pučanstvo

 

Naziv dolazi od Prvica ili Prvina, proljetnog Boga ili Boga vršidbe starih poganskih Hrvata. Čini se, da su u davno doba pustinjaci boravili na Prviću.

 

Benediktinci. Splitski nadbiskup g. 1267. kaznio je opata sv. Marije "de Insula", jer nije držao postove svoga benediktinskog reda i jer je živio sam bez drugih redovnika. Ivan Lučić kaže, da je postojao samostan sv. Marije "na otoku". Drugih vijesti od starine nema. Istina, još 15.12.1727. naziva se "s. Maria dell' isola" crkva u Prviću Luci, ali podatak Lučića možda se odnosi na Žirje. P. Kaer kaže, da se na današnjem grobištu sv. Roka u Prviću našlo ulomaka pleterne ornamentike, pa zaključuje, da su ondje bili benediktinci. Mještani pričaju, da je neki samostan bio na drugoj strani njihove luke, koju zovu Donja Banda, gdje su tragovi nekih zgrada. Drugi kažu, da zidine na Pomirišću pripadaju davnom benediktinskom samostanu, a da je o. Anđeo Buratović našao dokument u Rimu o njemu iz 10. stoljeća.

 

Samostan Gospe od Milosti (s. Maria Gratiarum). Trećoretci sv. Frane glagoljaši nastanili su se u Luci g. 1461. Oko toga su nastojali njihova braća fra Mihovio Grevi i fra Frane iz zadarske okolice. Dr. Ambroz Mihetić i O. Stjepan Tavilić konventualac tražili su 1461. u ime šibenske općine od grad. kneza Aleks. Marcella zemljište za crkvu i samostan III. reda u Prviću. Mletački je dužd načelno pristao 5. 6. 1461. Ponovno pristupiše 28. 4. 1463. pred grad. knezom Ljudevitom Baffom Dr. A. Mihetić, o. Stjepan Tavilić i njegov brat Šimun u ime općine te Ivan Mlednić, Grgur Ciprijančić, Jere Šižgorić i Petar Tolimerić kao suci Vel. Dvora s molbom, da se odredi svo zemljište i razgleda položaj. Za samostan je doznačen krševit prostor u uvali sv. Marije, gdje je bio zacrtan križ u živcu kamena do neke stare gomile i dalje do križa u živicu uz more. Taj se položaj zvao u ono doba Kamik. Kod predaje zemljišta za samostanske potrebe bio je prisutan provincijal fra Ivan iz Trsta, Dr. A. Mihetić i fizičar Antun de Spilinberg te drugi franjevci. Prvi je kamen novog samostana već postavio fra Franjo 1.6.1461., ovlašten od kaptola lateranske bazilike. Lateranski je zbor primio samostan u Prviću pod svoju zaštitu i podijelio oproste 21.5.1463. Trećoretci u prvašnje doba zovu se "pustinjaci", a tako i naš samostan. Na 8.2.1490. lektor Blaž, starješina pustinjaka dalmatinske provincije (lector et caput heremitarum provintiae Dalmatiae) i majstor Petar p. Rade klesar iz Trogira čine pogodbu za neku malu zgradu u Prviću.

Samostan je više puta pregradivan, pogotovo iza požara noću 1.12.1884., kad je potpuno izgorio. Nažalost su propali i razni spisi pisani glagoljicom, kao i neke župske matice. Izgorio je i onaj dio samostana, gdje je nekada bila kuća dobrotvora Melkiora Tavilića. Samostansku je knjižnicu uredio o. Ante Nižić g. 1907. (oko 800 primjeraka).

Na nekom dovratku samostana stoji: CLAVSVRA 1537., a na drugom zagonetno: M. D. X. X. M.

Zanimljiv je kratak boravak drugih redovnika i redovnica u Prviću. Bosanski franjevci (fratres de observantia vicariatus Bosnae) bježeći pred Turcima i napuštajući svoje samostane dozvolom patrona Prvića bijahu se ondje privremeno zaklonili. Ali u veljači 1463. pređoše na Visovac, jer su trećoretci u Luci podigli svoj samostan. U doba velikog napadaja Turaka na Šibenik g. 1647., biskup je dozvolio, da šibenske benediktinke sv Lucije pređu u prvićki samostan, odakle su redovnici prešli u grad, da ga "molitvom i rukama brane od neprijatelja". Ali narod i danas priča, da su koludrice bile u prvićkoj Trstenici, gdje su zidovi u ruševinama.

Zadnji od roda bl. Nikole Tavelića ili Tavilića bio je Melkior, eksaminator šiben. Vel. Dvora, koji je umro od kuge na otočiću Lupcu pred Prvićem. Učinio je oporuku 12.6.1649. (Njezin je dio prepisan u Arhivalnoj knjizi u Luci str. 38-40.). Melkior ostavlja karmelitancima sve zemlje u Prviću, osim Doca (koji je otprije bio u vlasništvu plemića Dominosa) uz dužnost, da u Luci podignu kroz dvije godine svoj novi samostan za tri redovnika dobra i uzorna ponašanja, koji će svaki dan zauvijek govoriti tri mise za razne članove obitelji Tavelića i njihove dobročince. Ako pak oni ne bi vršili ovu oporuku, sve zemlje (kaže Melkior) imaju pripasti fratrima provincije sv. Jeronima, koji će dnevno govoriti pet misa na njegovu odluku, te svaki dan mrtvački oficij za nj i njegove mrtve. Suviše novi fratri imaju podignuti crkvu u čast Triju Kralja ondje gdje je njegova kuća u Prviću. Melkior hoće, da se zemlje prodadu kad svrši kuga i dobiveni novac od oko 4000 dukata stavi na kamate u korist karmelićana. Ali su se ovi odrekli te ostavštine u korist trećoredaca.

na vrh

Crkva sv. Marije ili Gospe od Milosti. Počela se graditi kao i samostan g. 1461. Ne zna se točno, koji su joj bili patroni. God. 1773. to pravo ističu nasljednici obitelji Angeli. Crkva nije odjednom dograđena. Jure naime Skabrnja i Hostoja Mikalović šibenski zidari obvezuju se 9.1.1479., da će graditi i dovršiti crkvu sv. Marije u Prviću.

[[ Na 4.6.1640. pristaju trećoretci, da braća Tetta iz Šibenika podignu u njihovoj crkvi kapelu za obiteljsku grobnicu s posebnim ulazom.

Oltari. Vel. oltar je od finog mramora i s vrlo lijepim tabernakulom, koji je sličan onom u šibenskoj varoškoj crkvi. Slika predstavlja Gospu s Djetićem, sa sv. Franom i sv. Antom Pad. Sa strane su bile slike sv. Ivana Kr. i sv. Jeronima, možda od Jeronima Santacroce. Mjesto tih slika g. 1905. postavljeni su likovi sv. Ćirila i Metoda. - Matija Alegin p. Nikole iz Tribunja ostavila je 100 dukata i drugo 23.11.1663., da se učini oltar Sakramenta u crkvi sv. Marije. Bratovština sv. Sakramenta ima svoje procesije i svetkuje Mladu Nedjelju bar od 1603. - Oltar Gospe od n. Začeća, danas Gospe od Zdravlja, ima lijepu sliku bl. Djevice s Djetićem. Oltar je postojao g. 1603. Gospina bratovština ima oproste od pape Grgura XIII.- Oltar duša od čistilišta ima slabu sliku. - Oltar Gospe Ružarice od g. 1885., ima staru sliku, kopiju (kako kažu) slike Dolcea. Lijepu srebrenu košulju napravio je splitski zlatar Botta g. 1900. - Lik sv. Frane blagoslovio je biskup 2.8.1930. Lik Gospe od Karmela, dobavljen je iz Rima najviše doprinosom Jerke Škalabrin ž. Nikole, koji je naseljen u Americi, a bio je prisutan svečanom blagoslovu g. 1939.

God. 1677. ukradena su iz crkve dva srebrena križa. 1737. Gospina bratovština založila je (ne znam za što) sva svoja dobra za 388 lira. God. 1783. crkva je založila svu svoju srebreninu, da se može nabaviti žita za gladno pučanstvo. Za otkup srebrenine jamčile su kućne starješine.

Grobnice u crkvi. Andrija, sin majstora Frane (Checco di Padova) koji je radio u šiben. katedrali, i majstor Juraj Hrepelić obvezuju se 8.10.1550., da će dovesti u Prvić za gvardijana deset ploča. Ploče su valjda bile grobnice. ]]

U crkvi je pokopan slavni Faust Vrančić po svojoj želji. Natpis (danas skoro nečitljiv) glasi: Faustus Varantius - Ep.us Chanadiensis - Novarum Praedicamentorum Et Novarum - Machinarum Ae Fragmentorum - Historiae Illyricae Ae Sarmatiae - Collector - An. Dom. MDCXVII. Faust je umro u Mlecima 20.1.1617. Njegova ostavština u korist odgoja mladeži, puka i svećenstva nije se mogla izvršiti. Kod obitelji Draganića Vrančića u Šepurinama postoji njegov portret od g. 1605. nepoznatog slikara. Nažalost nije ostala kutija u Faustovu grobu. Oko g. 1860. neki su provalili noću u crkvu i odnijeli je misleći da je tu blago zakopano. Bile su samo tiskane i netiskane stvari Vrančića, koje su se razletjele po selu.

 

Crkva Gospina porođenja u polju. U nekom izvješću od g. 1603. kaže se, da ju je podigla šiben. obitelj Androsović. Ali nije postojala u Šibeniku obitelj Androsović nego Ambrozović, od koje Petar živi g. 1497., Juraj 1539., a Ivan Kr. je pokopan 23.2.1625. Da je crkva bila Ambrozovića, svjedoči i pučanstvo, jer je zove "Ambrozovom". Šematizam šibenske biskupije od g. 1877. kaže, da je crkva bila proširena, pa ju je blagoslovio biskup A. J. Fosco 19.7.1876. Zapravo je na crkvi urezana 1878. godina restauriranja. Ispod zvonika na preslicu stoji natpis: Sva lipa si Divice Mario i trohe u tebi istočne nije. Na dovratku s pobočne strane natpis je: Nativitas B. M. V. S. U crkvi je jedan oltar, a pred njom je bunar, dobro ograđen.

 

Župa. U Luci je povjerena trećoretcima glagoljašima župska služba g. 1557., kad im je biskup dozvolio, da nose sv. popudbinu po svemu otoku Prviću i Kaprijama, ali je formalno župa u Luci od g. 1602. Prvićani plaćaju od 1603. župniku 30 solda na glavu. Da prežive i drugi fratri, išli su u prošnju po raznim mjestima. Sve dok nije ustanovljena samostalna kapelanija u Šepurinama, vršili su ondje fratri službu. Bilo je mnogo borbe, dok su se dva sela rastavila, iako su Šepurinjani većinom nastali od Lučana.

na vrh

Pučanstvo. Luka ima g. 1603. 16 dimova i 150 čeljadi; g. 1667. oko 66 kuća; g. 1770. 140 obitelji (u samostanu je 12 osoba); g. 1775. 157 obitelji sa 971 osobom (God. 1806. najveća je obitelj Mate Kursaro od 33 člana.); g. 1836. 124 obitelji; g. 1845. 787 duša; g. 1828. 202 kuće i 1256 čeljadi i g. 1939. 965 duša u selu, a 330 po svijetu. Neke su obitelji promijenile prezime, pa su nastali novi nadimci. Postoji: Martin Jurinović reč. Čakan (Chiacan, današnji Čače?) 1503. Jakov Raljenović reč. Skroza 1562., Šimun Vladić reč. Škalabrin 1668., Ante Šantić reč. Jurlinov 1677., Mate Rodin reč. Štampalia 1738., Juraj Zalatović (Zlatović?) reč. Bumbak 1740., Miho Vušković reč. Štampalija 1790., Andrija Gradiška reč. Mulja 1792.

U doba turskih ratova razne su obitelji iz Šibenika i njegove okolice prešle u Luku, osobito za rata g. 1647. kad je bila kuga 1649-50. Neke su i kasnije ostale. "Današnje" su obitelji po broju: Afrić 2, Barin 4, Bodul 3, Bumbak 8, Čače 24, Dobra 3, Frlekin 4, Gradiška 10, Ivičin 3, Jareb 4, Jurlin 4, Lakoš 8, Livić 21, Lučev 42, Parun 8, Rodin 28, Rokić 4, Ružica 2, Stupin 14, Šandrk 4, Šantić 10, Škalabrin 14, Štampalija 4, Šušnić 5, Vladić 7, Zafranović 7, Zanze 8. U 19. stoljeću došli su Frlani iz okolice senjske Rijeke kao bačvari, a sad ih ima 3 kuće. K ovima dodajem još Glomuza, Šestana i Jakovca reč. Vladića. Seljani se bave ratarstvom, ribarstvom i pomorstvom, a nekad su pravili sol i prevažali kamenje u grad. God. 1603. fra Šimun Burtinić gvardijan lijepo je pohvalio seljane pred svojim vizitatorom: "Svakoga blagdana drži se kršćanski nauk, svi se ljudi ispovijedaju i pričešćuju, suložništva nema, ni krivovjerja, ni bilo kakvih praznovjerja, svi žive kršćanski." (op. ur., a danas?)

Iz Luke je rodom Šimun Lučev Venturin Šimunov, šibenski trgovac, koji je poklonio Javnoj Dobrotvornosti kuću i tri dućana. Njegovim je doprinosom dobrim dijelom bila podignuta ubožnica. Ostavio je zakladu za mise i molitve u šibenskoj crkvi sv. Ivana i katedrali te pripomoći siromasima. Umro je u Šibeniku 4.12.1861. u 86. godini.

Juraj Šižgorić kaže g. 1487.: "Prvić otok naseobina je šibenskih plemića, osobito u doba kuge, kada po gradu hara. Onamo su vrlo obrađeni vrtlovi, krasni vinogradi, plodne masline i lijepe zgrade pomoraca."

Ivan Lučić g. 1668. piše, da Prvić ima vrlo mnogo zaselaka, koje su podigli Šibenčani, kamo često zalaze, da se duhom odmore. Sav je otok (kaže) zasađen lozama, maslinama i drugim plodonosnim stablima, pa ako tko želi nauka, nema mu veće udobnosti nego ondje.

Mletačka vlada, šibenska općina i plemići imali su na Prviću svojih kuća. Narod i danas pamti, gdje su bili dvori šibenske gospode, npr. ondje gdje je današnja "mirina Jarebova", stan baštinika Luke Rodina i Milke Batalos, kuća nasljednika Marka Stupina, kuća Ivana i Dume Stupina reč. Kaleba itd. Dvori Markiora Tavelića bili su uz crkvu i tamo, gdje je "mirna Tavilića" u vinogradu braće Lakoš. Rokići su imali dvor na Punti. Bili su dvori Draganića (u Šepurinama još postoje), Divinića, Lučeva Venturina, Petrisa bilježnika i dr.

U Prviću su imala zemlje šibenska gospoda: Vrančić, Draganić, Divnić, Šižgorić, Kopešić, Dobrović, Bersatić, Perora, Arrigoni, Mantelić, Fondra, Rokić, Balić, Casotti, Protti, Tetta, Tavelli, Donzelli, Fenzi, Soppe-Papalići, Cortellini. Šibenska bratovština sv. Duha imala je 1748. 95 zem. čestica.

Koliko su gospoda gledali na svoj interes, vidi se po ovomu. God. 1748. plemići Petar Dobrović, Franjo Draganić-Vrančić i Danijel Divinić u ime svoje i drugih plemića ustaju proti seljacima, što drže blago na otoku koje čine štete. Dozvoljavaju im držati volove, mazge i magarce, a od sitnog blaga samo jednu ovcu.

Prvić ima lijepu luku u Luci i Šepurinama. Manje su Trstenica i Stupin, a prema Srimi Perora i Drage s mulom Draganić. Na nacrtu koji se nalazi u samostanu od g. 1729. vidi se da je Prvić imao i svoju kulu na tri poda prema Srimi. Danas ne postoji. Ne zna se, da je ikada bilo neprijateljskih napadaja na Prvić. Jedino je poznato, da je srdar Nikola Šižgorić g. 1765. spriječio, da algerske lađe napadnu Prvić i Zlarin. Prvićani nisu bili pljačkaši po moru, osim što su se Šibenčani tužili g. 1799., da su opljačkali brodove pod austrijskom zastavom, od kojih je jedan bio pun brašna za vojnike. Vlada je odredila, da ratni brodovi unaprijed čuvaju teretne.

U zemljopisnom pogledu B. Z. Miloević opisao je otoke Prvić, Tijat, Orut, Kakan, Zlarin i Kaprije.

Luka ima svoju školu od g. 1877., koja je 1893. postala mješovita. Za nju je selo podiglo lijepu zgradu, kako svjedoči spomen ploča iznad niše, u kojoj je lik sv. Vjekoslava. Natpis je: "Ova kuća bi sagrađena slogom puka. Pučka učiona Prvića Luke. Godine 1892. Sveti Vjekoslave, moli za nas." - Selo ima brzojav od svibnja g. 1912.

Otok Prvić ima mnoštvo brdašca visokih od 13 do 79 m, s kojih se pruža lijepi pogled na uvale, more, otoke i kopno. Selo Šepurine je drugo mjesto na otoku Prviću. Današnje selo Šepurine zvalo se neprestano i isključivo Sipurine od g. 1546. 1824. Ipak je sada taj naziv nepoznat i mještanima. Treba istaknuti, da se u obližnjoj Srimi na kopnu nalaze bunari obilni vodom, koji se još uvijek zovu Sipurina. Pučanstvo je pak dobrim dijelom iz sela Srime pobjeglo pred Turcima na Prvić, pa je vjerojatno i naziv Sipurina ponijelo sa sobom. Inače su neki Lučani prešli u Šepurine i pučanstvo je brzo poraslo kao malo gdje drugdje.

na vrh

Iz knjige "Sela Šibenskog kotara"; fra.Krsto Stošić

 

 

Marin Lučev, Split, Hrvatska info@prvic-luka.com
www.prvic-luka.com - www.prvicluka.com
Copyright © 1999-2007 [maRE]. All rights reserved.
Site od: 01. 02. 1999.